
Zimnica je svakako tradicionalno u Srbiji mahom već spremljena. Tegle sa ajvarom poređane po policama, pečene paprike završile u zamrzivaču za salatu, sok od paradajiza kočoperi se u litarskim flašama, džemovi od šljiva i drugog voća takođe su skuvani.
Ko danas sprema zimnicu? Da li su to uglavnom naše mame, odnosno bake ili ste se i vi odvažili na taj poduhvat. Ako ništa drugo, možda ste bar kupus stavili da se kiseli za sarmu, zar ne? Šalu na stranu, zimnicu pripremati u malom stanu i ukoliko nemate gde da je držite, gotovo je nemoguća misija. S druge strane, priprema zimnice znači i veliku potrošnju struje, jer se mnogo toga dugo kuva i priprema.
Priprema zimnice ima smisla ukoliko živite u kući i još imate „letnju kuhinju“ gde možete opušteno da se raširite i lagano na vatri sve pripremite. Mnogo toga što se dugo kuva i toliko tretira, verovatno nije ni previše zdravo, ali ipak svi volimo ajvar i to ne malo. Ukusan je i uvek poželjan na trpezi tokom zimskih meseci.

Najviše smisla za pripremu zimnice imaju oni koji gaje svoje voće i povrće i od istog zimnicu pripremaju. Sve ostalo je danas popriličan trošak i zato mlade mame i mame uopšte, koje žive u gradovima, oslanjaju se na po neku teglu od svojih najbližih iz ruralnih sredina.
Iskustveno, priprema zimnice nije lak, ni mali posao. Zahteva mnogo strpljenja i rada, a uz decu to baš nije lako. Naravno ako imate sve gore pobrojane uslove, divno je ako decu uključite u svu tu pripremu. Ponešto će želeti i voleti da vam pomognu.
Pokušajte da vaše police u ostavi popunite zimnicom koja je spravljena ljubavlju od organski gajenog voća i povrća. Sve te tegle kada se zašarene, pružaju jednu vrstu sigurnosti i topline. Hrana kojoj se radujemo i koju volimo, uprkos njenih nutritivnih karakteristika koje su verovatno diskutabilne. Prijatno!
N.V., redakcija Mamino ćoše