
Kada se vratite iz porodilišta i počnete samostalno da brinete o vašoj bebi susrešćete se sa mnogim izazovima, a jedan od njih je bebin plač.
Beba plače iz mnogo mogućih razloga. Razlog koji je većini mama „nametnut“ savetima drugih je bebina glad. I svako će vam reći da je vaša beba gladna i zato plače. Može da bude, ne mora da znači. Svakako da ćete bebi ponuditi majčino mleko ili neku drugu tečnost, ali glad je možda i najređe razlog bebinog plača.
Imajte na umu da beba nema mnogo alata da vas dozove. Ako ste bebu stavili u krevetac, a taj krevetac je u nekoj sobi, dok ste vi u kuhinji ili kupatilu, kada se probudi i ukoliko joj je nešto potrebno, beba će početi da plače. Ono što vi ne vidite, ona će se prvo verovatno promeškoljiti, pa će stenjati i mahati ručicama, a kada na sve to nema odgovora, naravno da će zaplakati kako bi vas dozvala.
Beba plače kada je gladna, žedna, kada joj je neprijatno u peleni, ali beba plače i kada je usamljena, kada je ne dodirujete, kada je ne uzimate u ruke, jer beba očekuje da bude pored vas. Da oseća otkucaje vašeg srca. Podsetite se da je u vašem stomaku boravila punih devet meseci i da je nakon porođaja bebi nova sredina, apsolutno „nova“.
Bebe traže vašu pažnju, bebama je potrebna toplina majčinog naručja i zato danas i mlade moderne mame često koriste marame, kako bi dok rade po kući ili idu u lagane šetnje, vezale bebu uz sebe. Takav način ophođenja sa bebama je ono što im prija i zbog čega su to bebe koje mnogo manje plaču od beba koje se ostavljaju i izoluju od maminog tela.
Primarna bebina potreba je dodir i ukoliko je dovoljno preko dana sa vama u kontaktu, beba će biti namirena i mnogo će manje plakati.
Dešava se da bebe zaplaču i tokom spavanja, kada nešto sanjaju. Tada je posebno važno da joj priđete i utešite je. Isto tako bebe plaču kada ih nešto boli i to je strah koji svaki roditelj ima kada čuje bebin plač. Naravno da ćete ako vaša beba neutešno plače, potražiti pomoć pedijatra i pregledati vašu bebu. No ukoliko isključimo sve fiziološke moguće smetnje i razloge plača, imajte na umu da bebe mogu da plaču i zbog psiholoških trauma sa porođaja. Ovo mnogima može biti čudno, ali prenatalna psihologija se upravo bavi ovim zapažanjima i istraživanjima.
U tom slučaju, preporučuje se da pričate sa vašim bebama, da ih pitate kako se osećaju. Koliko god ovo izgledalo čudno, bebe imaju mogućnost da razumeju i mnogo više osećaju, nego što mi mislimo. I one će uvek naći načina da vam ispričaju svoju priču. One će to uraditi svojim telom i pokretima, koje samo mama može da razume ukoliko se na to usredsredi. Zato nemojte mislisti da pored malih beba i sa njima nema priče, naprotiv, pričajte bebi šta god da radite oko nje i obraćajte joj se što češće.
Na ovaj način bebe spontano i brže usvajaju maternji jezik, a kako rastu i kako ovladavaju motoričkim radnjama i govorom, tako će vam sve lakše saopštavati zašto plaču.
Najvažnije je znati da bebe ne plaču da bi se igrale sa vama ili da bi vama manipulisale. Bebe uvek plaču sa razlogom i pristupajte joj sa uvažavanjem njene tuge i njenih suza. Bebe su male čiste duše, a na nama je da učinimo da što manje plaču, ako je to moguće.
N.V., redakcija Mamino ćoše
Foto Pixabay