
Tek rođene bebe imaju mnogo zadataka nakon što su došle na ovaj svet. Sve bismo ih mogli svesti na prilagođavanje novim uslovima života. Dok je beba bila u maminom stomaku, nismo uvek mogli znati da li spava ili je budna.
Nakon porođaja to je očigledno. Od prvog dana bebi je potreban mir, prisustvo mame i tate, da je sa njima, da imaju kontakt koža na kožu, što znači da je beba u toplom i da između nje i mame ima što manje barijera. U takvoj atmosferi, ako se uspostavilo dojenje, odnosno potrebna količina mleka – što roditelji kontrolišu kroz količinu urina i stolica, beba će prirodno tonuti u san, jer njen intenzivan razvoj se nastavlja kroz spavanje, koje je i dalje dominantno.
Kako vreme odmiče, mama i tata se svakodnevno suočavaju sa novim izazovima i uče o bebama svakog dana nešto novo. Jedan od izazova može biti nemogućnost da se beba umiri i utone u san. Razloga za to može biti više. Nekada je to veća količina mleka koju beba uzme, pa ima problema da isto svari, jer je prepunila želudac. Nekada su to već do sada „ozloglašeni“ grčevi. No, i velika količina novih zvukova, utisaka i promena energije u domu takođe mogu biti razlog istog.
Ukoliko prerano pozovete bake, deke i ostalu rodbinu u posetu, pa različiti ljudi drže bebu u rukama u istom danu, sve je to velika količina informacija koju beba treba da integriše i sve to može da utiče na njenu nemogućnost da se umiri i utone u san. Kada je beba često izložena prevelikoj količini zvukova, promena i poseta, ona će početi da biva napetom i njeno telo neće moći dovoljno da se opusti.
Nuđenje hrane u tom trenutku nije jedini način umirivanja. Postoje i blage masaže, kao i masaže jačim pritiskom koje mogu doprineti da beba otpusti telesnu napetost i zaspi nakon toga.
Klasična muzika, kao i svaka muzika koja ima harmonije takođe će pogodovati malim bebama da budu u miru. Zato ako stvarno želite da bebi maksimalno olakšate hvatanje rutine i uslove u kojima će postizavati da se lakše prilagodi na novonastali život, odložite posete najbližih koliko je to moguće.
Znamo da su mnogi bližnji nestrpljivi da vide novog člana porodice. Nema veće radosti. No, često se potvrdi u praksi da je mir u prvih četrdeset dana neophodan bebi i zato bi bilo dobro ispoštovati vremenski rok za posete do babina.
Tradicija često potvrđuje naučne spoznaje, zato je ne treba olako odbacivati.
N.V., redakcija Mamino ćoše