
Srpska narodna pesma za decu „Ljulja, ljulja, ljuška“ pevala se prilikom uspavljivanja dece ili ljuljuškajući dete na kolenu. Tekst iste govori da su deca odvajkada volela da se ljuljaju. Taj ritam ljuljanja bebe pamte još iz maminog stomaka, dok se ona kreće, šeta ili čisti kuću, oni se lagano ljuljuškaju u plodovoj vodi.
To je svakako ritam koji decu umiruje i zato kada želimo da se dete umiri pred spavanje, dobro je staviti ga u neku ljuljaškicu – njihalicu, a još je bolje ako ga nosite i ljuljuškate.

Uskoro će proleće, pa ukoliko imate dvorište, napravite za vaše dete i njegove drugare ljuljaške. Budite kreativni, nije potrebno previše materijala i ne moraju biti skupe gotove ljuljaške za decu. Koristite nešto od materijala što već imate u garaži ili dvorištu, na primer staru gumu od automobila, neke daske koje su vam ostale i slično.
Zajedničko ljuljanje dece, uči ih kroz igru da se sinhronizuju jedno sa drugim što je lepa i korisna životna lekcija. Uspostavljaju veze na nekom nivou koje samo igra može da pruži.

Ljuljanje je takođe jedna vrsta „letenja“ koja nam prirodno omogućava da osetimo lakoću i ostvarimo na neki način davnašnju želju čoveka da pored kretanja po zemlji, ovlada i kretanjem kroz vazduh.

Zato i mnogi odrasli vole da se zaljuljaju, kada ih niko ne gleda. Možda nije loša ideja da jednu veću ljuljašku napravite za sebe. Ljuljanje je dobra zabava za decu i odrasle, uživajte.
N.V., redakcija Mamino ćoše